Narodni listovi 2
Henry REICH
Svaka voda nije mineralna voda.
O mineralnoj vodi i zamjenama za sol.
Živimo u eri supstituta i raznih mjera štednje. Svako malo u novinama čitamo razne reportaže koje otkrivaju što se i od čega zamjenjuje u inozemstvu. Kao iu drugim zemljama, i kod nas se proizvode različiti supstituti, uglavnom za robu uvezenu iz inozemstva, što je za pozdraviti iz nacionalno ekonomskih razloga.
No, posve je drugačije s proizvodnjom supstituta i proizvoda koji se kod nas nikada nisu masovno uvozili, već su se, naprotiv, izvozili u velikim količinama. Kao, na primjer, s mineralnim vodama, čije se zamjene posljednjih godina u našoj zemlji proizvode u izobilju. No, ne možemo se u potpunosti složiti s ovom proizvodnjom, jer ona samo šteti našim nacionalnim gospodarskim interesima. Danas samo želim ukratko spomenuti zamjene za mineralne vode i izvorske soli, kao i njihov plasman na tržište.
Prije svega ću spomenuti tzv. stolnu vodu koja se proizvodi u našoj tvornici kao zamjena za prirodnu mineralnu vodu. Ovi nadomjesci se proizvode u sve većem obimu, a vjerojatno bi bilo teško odgovoriti na pitanje zašto se zapravo proizvode, jer uopće nije upitna njihova nužnost kao zamjena za prirodne i ljekovite mineralne vode. I to stoga što čisto prirodnih mineralnih izvora u našoj zemlji ima potpuni višak. Ali one se također ne proizvode zbog cijene, jer se danas mnoge čisto prirodne mineralne vode prodaju po istoj cijeni kao i umjetne stolne vode.
Porast proizvodnje ovih voda može se stoga pripisati samo neinformiranosti kupaca, koji u većini slučajeva smatraju da u bocama u kojima se oduvijek isporučuju prirodne mineralne vode ne može biti ništa osim služio kao takav.
Osim toga, često se događa da kupci kvalitetu mineralne vode ne ocjenjuju prema ljekovitom djelovanju, okusu ili kemijskom sastavu mineralne vode, već isključivo prema svjetlucanju vode. Neupućeni potrošači smatraju da je voda bolja što je više bisera, no to je potpuno pogrešno mišljenje, jer se količina bisera može proizvoljno odrediti umjetnim nadomjescima na jednostavan način da se voda jednostavno pomiješa s veća količina umjetne ugljične kiseline .
Međutim, drugačija je situacija s prirodnim mineralnim vodama, gdje se slična manipulacija ne može provesti, jer te vode sadrže prirodnu ugljičnu kiselinu. Razlika između ove dvije kiseline je u tome što se prva, umjetna, tjera u vodu pod pritiskom, zbog čega ona brzo nestaje kada se boca otvori. S druge strane, čisto prirodne mineralne vode sadrže prirodno vezanu ugljičnu kiselinu, što znači da je dio ugljične kiseline vezan nekim mineralnim tvarima u obliku bikarbonata. Polako isparava i nakon dugo vremena s otvorenom bocom još uvijek možemo vidjeti njegove tragove u vodi.
Isto je i u našem želucu. Ako se kiselina prebrzo oslobodi iz vode, postoji opasnost da radikalni proces uzrokuje smanjenje, povećanje ili proširenje želuca. Kod prirodnih mineralnih voda slična opasnost je isključena, jer te vode sadrže ugljičnu kiselinu i eventualno neprobavljive ostatke u našem želucu, samo se polako odvajaju i upravo zbog svog sporog procesa, jako dobro djeluju na probavu hrane i eventualno neprobavljive ostatke u našem želucu.
Mnogi od vas vjerojatno su nakon ispijanja ove ili one mineralne vode osjetili glad, što je upravo rezultat doživljaja prirodne mineralne vode i s njom povezane dobre probave. Ipak, ne želim tvrditi da mineralna voda, možda sa značajnim sadržajem prirodne ugljične kiseline, nije prikladan lijek za ovu ili onu bolest. To prepuštam liječnicima i još jednom preporučujem da se mineralna voda ne procjenjuje po tome kako pjenušava, nego po tome kako ju liječnik preporučuje za ovu ili onu bolest.
Druge mineralne vode koje također zaslužuju pozornost su tzv. radioaktivne vode. U novije vrijeme je veliki skandal da, čim neka voda sadrži samo malu količinu mache jedinica, već se na lecima, naljepnicama i prospektima s upečatljivim grafičkim oznakama koristi naziv da je voda visoko radioaktivna. Međutim, najbolje možemo dobiti predodžbu o tome kako to zapravo izgleda ako njihovu radioaktivnost usporedimo s vodom koja je stvarno radioaktivna, na primjer s vodom Jáchymov.
Sve te vode, iako njihova radioaktivnost u tako maloj količini ne može imati nikakvog učinka na liječenje, sadrže 40 mache jedinica, što bi svakako bila fer brojka kada bi se ljestvica mache jedinica očitavala, kako mnogi neupućeni kupci mentalno vjeruju, od jedne do stotinu.
Stoga, da bismo mogli ispravno usporediti radioaktivnost ovih voda, moramo navesti sadržaj vode Jáchymovská, koja sadrži 600 mache jedinica. Međutim, ova radioaktivnost je relevantna samo kada se koristi voda na izvoru, a ne kod poslane vode, jer radioaktivnost nestaje iz vode za 3-4 dana.
Kao što postoje zamjene za prirodnu, mineralnu vodu, zamjenjuju se i prirodne ljekovite soli. Koja je razlika između pravih mineralnih soli i umjetnih, najbolje se mogu uvjeriti mišljenja svjetski priznatih stručnjaka, koji tvrde da je prirodna sol neponovljiva i da je ne mogu zamijeniti nikakve umjetne soli.
