Nacionalni listovi 2
Henry REICH

Sva voda nije mineralna.

O mineralnoj vodi i zamjenama za sol.

Živimo u eri zamjena i raznih mjera štednje. Svako malo čitamo razne izvještaje u novinama, otkrivajući šta se i od čega zamjenjuje u inostranstvu. Kao iu drugim zemljama, i kod nas se proizvode različiti supstituti, uglavnom za robu koja se uvozi iz inostranstva, što je dobrodošlo iz nacionalno ekonomskih razloga.

Međutim, potpuno je drugačije sa proizvodnjom supstituta i proizvoda koji se kod nas nikada nisu masovno uvozili, već su naprotiv, u velikim količinama izvezeni kod nas. Kao, na primjer, s mineralnim vodama, čije se zamjene posljednjih godina u našoj zemlji proizvode u izobilju. Međutim, ne možemo se u potpunosti složiti sa ovom proizvodnjom, jer ona samo šteti našim nacionalnim ekonomskim interesima. Danas želim samo ukratko da pomenem zamjene za mineralne vode i izvorske soli, kao i način na koji se plasiraju.

Prije svega spomenuću takozvanu stonu vodu proizvedenu u našoj fabrici kao zamjenu za prirodnu mineralnu vodu. Ove zamjene se proizvode u sve većem obimu i vjerovatno bi bilo teško odgovoriti na pitanje zašto se zapravo proizvode, jer se ne postavlja pitanje njihove potrebe kao zamjene za prirodne i ljekovite mineralne vode. I to zato što u našoj zemlji postoji potpuni višak čisto prirodnih mineralnih izvora. Ali i one se ne proizvode zbog cijene, jer se danas mnoge čisto prirodne mineralne vode prodaju po istoj cijeni kao i umjetne stolne vode.

Povećanje proizvodnje ovih voda stoga se može pripisati samo neinformisanosti kupaca, koji u većini slučajeva smatraju da u bocama u kojima su se oduvijek snabdijevale prirodne mineralne vode ne može biti ništa drugo do one služio kao takav.

Osim toga, često se dešava da potrošači o kvaliteti mineralne vode ocjenjuju ne prema ljekovitom djelovanju, ukusu mineralne vode ili njenom hemijskom sastavu, već isključivo prema tome kako voda iskri. Neupućeni potrošači su mišljenja da što više bisera ima voda, to je bolje, ali ovo je potpuno pogrešno mišljenje, jer se količina bisera može proizvoljno odrediti umjetnim zamjenama na jednostavan način da se voda jednostavno pomiješa sa veća količina umjetne ugljične kiseline.

Međutim, drugačija je situacija sa prirodnim mineralnim vodama, gdje se slične manipulacije ne mogu izvršiti, jer te vode sadrže prirodnu ugljičnu kiselinu. Razlika između ove dvije kiseline je u tome što se prva, umjetna, pod pritiskom potiskuje u vodu, zbog čega brzo nestaje kada se boca otvori. S druge strane, čisto prirodne mineralne vode sadrže prirodno vezanu ugljičnu kiselinu, što znači da je dio ugljične kiseline vezan nekim mineralnim tvarima u obliku bikarbonata. Polako isparava i nakon dužeg vremena sa otvorenom bocom još uvijek možemo vidjeti njegove tragove u vodi.

Isto je i u našem stomaku. Ako se kiselina prebrzo otpusti iz vode, postoji opasnost da radikalni proces može uzrokovati smanjenje, povećanje ili proširenje želuca. Kod prirodnih mineralnih voda slična opasnost je isključena, jer ove vode sadrže ugljičnu kiselinu i eventualno neprobavljive ostatke u našem želucu, ona se samo polako odvaja i upravo zbog svog sporog procesa vrlo dobro djeluje na probavu hrane i eventualno neprobavljivih ostataka u našem želucu.

Mnogi od vas su vjerovatno osjetili glad nakon pijenja ove ili one mineralne vode, što je upravo rezultat doživljaja prirodne mineralne vode i povezane dobre probave. Ipak, ne želim da tvrdim da mineralna voda, možda sa značajnim sadržajem prirodne ugljene kiseline, nije prikladan lek za ovu ili onu bolest. To prepuštam lekarima i još jednom preporučujem da mineralnu vodu ne treba suditi po tome kako svetluca, već po tome kako je lekar preporučuje za ovu ili onu bolest.

Ostale mineralne vode koje takođe zaslužuju pažnju su takozvane radioaktivne vode. Nedavno je došlo do velikog skandala da se, čim neka voda sadrži samo malu količinu mača, koristi naziv da je voda visoko radioaktivna sa upečatljivim grafičkim oznakama na letcima, etiketama i prospektima. Međutim, najbolje možemo dobiti predstavu o tome kako to zapravo izgleda ako uporedimo njihovu radioaktivnost s vodom koja je stvarno radioaktivna, na primjer s vodom Jachymov.

Sve te vode, iako njihova radioaktivnost, za tako sićušnu količinu, ne može imati nikakvog efekta na izlječenje, sadrže 40 mahe jedinica, što bi svakako bila poštena brojka, kada bi se ljestvica mača čitala kako mnogi neupućeni kupci mentalno pretpostavljaju , od jedan do sto.

Stoga, da bismo mogli pravilno uporediti radioaktivnost ovih voda, moramo navesti sadržaj vode Jáchymovská koja sadrži 600 mache jedinica. Međutim, ova radioaktivnost je relevantna samo kada se voda koristi na izvoru, a ne sa vodom koja se šalje, jer radioaktivnost nestaje iz vode za 3-4 dana.

Kao što postoje zamjene za prirodnu, mineralnu vodu, zamjenjuju se i prirodne ljekovite soli. Koja je razlika između pravih mineralnih soli i umjetnih, najbolje se uvjeriti u mišljenjima svjetski priznatih stručnjaka, koji tvrde da je prirodna sol neponovljiva i da se ne može zamijeniti nijednom umjetnom soli.